Sistemi za upravljanje sadržajem (eng. CMS – Content Management Systems) su softverske aplikacije koji se koriste za kreiranje, skladištenje i objavljivanje sadržaja kao što su dokumenti, binarni fajlovi, slike, audio i video zapisi. Ukoliko je glavna namena CM sistema kreiranje i održavanje Web strana, tada se on naziva Web sistem za upravljanje sadržajem (Web CMS). Sem Web CM sistema, podvrste CM sistema su i sistemi za upravljanje dokumentima (DMS – Document Management Systems) kao i sistemi za upravljanje digitalnim resursima (DAMS – Digital Assets Management Systems).
Gotovo svaka Web aplikacija koji sadrži administrativni deo i omogućava korisniku bar delimičnu promenu izleda Web strane predstavlja neku vrstu CMS-a. Razlika između „običnih“ Web aplikacija i CM sistema jeste u mogućnostima koje korisnik ima – Web sistemi za upravljanje sadržajem omogućavaju kreiranje novih strana u celosti, prilagođenje izgleda strane potrebama korisnika, podršku za praćenje verzija dokumenata, promenu strana poštovanjem određenih pravila specifičnih za organizaciju koja koristi sistem, itd.
Web CMS se tipično sastoji iz aplikacije za upravljanje sadržajem (CMA – Content Management Application) i aplikacije za isporuku sadržaja (CDA – Content Delivery Application).CMA pruža mogućnost autoru sadržaja ili editoru da bez znanja HTML-a kreira, modifikuje ili briše sadržaje koji se pojavljuju na Web sajtu, dok CDA na osnovu ovih podataka vrši promenu konkretnih Web strana.
Iako se Web CM sistemi razlikuju po svojim namenama i funkciji, većina njih ispunjava sledeće zahteve korisnika:
Jednostavna i automatska administracija sajta – Web sistem za upravljanje sadržajem skriva kompleksnosti HTML-a, i tako omogućava ljudima koji nisu upoznati sa njim da administriraju sadržaj na sajtu. Promena sadržaja se obavalja korišćenjem Web formulara i obrazaca, bez korišćenja eksternih HTML alata ili specijalizovanog softvera. Za unos sadržaja često se koriste WYSIWYG editori, mada je njihova upotreba ograničena stilovima definisanim na nivou celog sajta.
Distribuirano upravljanje i kontrola sadržaja – Administrator većeg Web sajta, mora da poseti i desetine stranica dnevno da bi ažurirao podake na njima. CMS ovaj posao može da raspodeli većem broju ljudi, gde je svako od njih odgovoran samo za jedan deo Web sajta. Veoma bitan aspekt za implementaciju distribuiranog upravljanja jeste dobar podsistem privilegija korisnika (role management), gde se svakom korisniku ili grupi korisnika dozvoljavaju tačno određene akcije nad sadržajem.
Odvajanje sadržaja od prezentacije i dizajna – U tipičnom Web CMS-u, sadržaj se pamti odvojeno od prezentacionog formata. Na ovaj način, dizajn je moguće jednostavno promeniti, bez potrebe da se menja sadržaj.
Mogućnost ponovnog korišćenja sadržaja – Sadržaj koji je unet jednom može se ponovo iskoristiti na nekom drugom mestu u okviru istog sajta. To znači da se resursi nikada ne dupliraju na sajtu, i može im se pristupiti sa različitih lokacija. Struktuiranje informacije je veoma bitan preduslov za implementaciju ovog zahteva.
Centralno upravljanje dizajnom sajta – Tipični Web sistem za upravljanje sadržajem koristi šablone za postizanje jedinstvenog izgleda svih delova sajta. Način prezentacije se tako kontroliše na jednom mestu i može se veoma jednostavno promeniti.
Automatska kontrola toka aktivnosti – Tok aktivnosti (workflow) koji je definisan u sistemu za upravljanje sadržajem, najčešće je određen tokom aktivnosti u samoj organizaciji koja koristi sajt. Najčešće osobe koje kreiraju, odobravaju i publikuju sadržaj rade odvojeno i nezavisno. Na ovaj način, sadržaj je uvek pregledan pre nego što je objavljen. Ako podistem za definisanje privilegija korisnika (role management) određuje uloge korisnika tj. „ko šta radi“, podsistem za kontrolu toka aktivnosti definiše redosled obavljanja ovih aktivnosti.
Kompleksna logika za kontrolu pristupa sadržaju- Web CMS omogućava autentikaciju i autorizaciju korisnika koji pristupaju sadržaju. Politika pristupa i sigurnosti je kritična za omogućavanje distribuirane obrade sadržaja.
Mogućnost arhiviranja sadržaja – Web CM sistemi najčešće rade sa velikom količinom informacija, pa je periodično arhivirianje bitno da bi se izbeglo pretrpavanje i usporavanje rada aplikacije. Arhiviranje podrazumeva prebacivanje podataka u alternativne repozitorije, što predstavlja i dodatnu sigurnosnu meru.
Kontrola verzija i revizija sadržaja – Mogućnost kreiranja više verzija jednog dokumenta, upoređivanje tih verzija i povratak na neku od prethodnih su osnova kolaborativnih sistema za upravljanje sadržajem. U Wiki aplikacijama je zahvaljujući moćnom podsistemu za kontrolu verzija dozvoljena liberalna promena sadržaja, što je uticalo na veliku popularnost ovih Web CM sistema.
Gotovo svaka Web aplikacija koji sadrži administrativni deo i omogućava korisniku bar delimičnu promenu izleda Web strane predstavlja neku vrstu CMS-a. Razlika između „običnih“ Web aplikacija i CM sistema jeste u mogućnostima koje korisnik ima – Web sistemi za upravljanje sadržajem omogućavaju kreiranje novih strana u celosti, prilagođenje izgleda strane potrebama korisnika, podršku za praćenje verzija dokumenata, promenu strana poštovanjem određenih pravila specifičnih za organizaciju koja koristi sistem, itd.
Web CMS se tipično sastoji iz aplikacije za upravljanje sadržajem (CMA – Content Management Application) i aplikacije za isporuku sadržaja (CDA – Content Delivery Application).CMA pruža mogućnost autoru sadržaja ili editoru da bez znanja HTML-a kreira, modifikuje ili briše sadržaje koji se pojavljuju na Web sajtu, dok CDA na osnovu ovih podataka vrši promenu konkretnih Web strana.
Iako se Web CM sistemi razlikuju po svojim namenama i funkciji, većina njih ispunjava sledeće zahteve korisnika:
Jednostavna i automatska administracija sajta – Web sistem za upravljanje sadržajem skriva kompleksnosti HTML-a, i tako omogućava ljudima koji nisu upoznati sa njim da administriraju sadržaj na sajtu. Promena sadržaja se obavalja korišćenjem Web formulara i obrazaca, bez korišćenja eksternih HTML alata ili specijalizovanog softvera. Za unos sadržaja često se koriste WYSIWYG editori, mada je njihova upotreba ograničena stilovima definisanim na nivou celog sajta.
Distribuirano upravljanje i kontrola sadržaja – Administrator većeg Web sajta, mora da poseti i desetine stranica dnevno da bi ažurirao podake na njima. CMS ovaj posao može da raspodeli većem broju ljudi, gde je svako od njih odgovoran samo za jedan deo Web sajta. Veoma bitan aspekt za implementaciju distribuiranog upravljanja jeste dobar podsistem privilegija korisnika (role management), gde se svakom korisniku ili grupi korisnika dozvoljavaju tačno određene akcije nad sadržajem.
Odvajanje sadržaja od prezentacije i dizajna – U tipičnom Web CMS-u, sadržaj se pamti odvojeno od prezentacionog formata. Na ovaj način, dizajn je moguće jednostavno promeniti, bez potrebe da se menja sadržaj.
Mogućnost ponovnog korišćenja sadržaja – Sadržaj koji je unet jednom može se ponovo iskoristiti na nekom drugom mestu u okviru istog sajta. To znači da se resursi nikada ne dupliraju na sajtu, i može im se pristupiti sa različitih lokacija. Struktuiranje informacije je veoma bitan preduslov za implementaciju ovog zahteva.
Centralno upravljanje dizajnom sajta – Tipični Web sistem za upravljanje sadržajem koristi šablone za postizanje jedinstvenog izgleda svih delova sajta. Način prezentacije se tako kontroliše na jednom mestu i može se veoma jednostavno promeniti.
Automatska kontrola toka aktivnosti – Tok aktivnosti (workflow) koji je definisan u sistemu za upravljanje sadržajem, najčešće je određen tokom aktivnosti u samoj organizaciji koja koristi sajt. Najčešće osobe koje kreiraju, odobravaju i publikuju sadržaj rade odvojeno i nezavisno. Na ovaj način, sadržaj je uvek pregledan pre nego što je objavljen. Ako podistem za definisanje privilegija korisnika (role management) određuje uloge korisnika tj. „ko šta radi“, podsistem za kontrolu toka aktivnosti definiše redosled obavljanja ovih aktivnosti.
Kompleksna logika za kontrolu pristupa sadržaju- Web CMS omogućava autentikaciju i autorizaciju korisnika koji pristupaju sadržaju. Politika pristupa i sigurnosti je kritična za omogućavanje distribuirane obrade sadržaja.
Mogućnost arhiviranja sadržaja – Web CM sistemi najčešće rade sa velikom količinom informacija, pa je periodično arhivirianje bitno da bi se izbeglo pretrpavanje i usporavanje rada aplikacije. Arhiviranje podrazumeva prebacivanje podataka u alternativne repozitorije, što predstavlja i dodatnu sigurnosnu meru.
Kontrola verzija i revizija sadržaja – Mogućnost kreiranja više verzija jednog dokumenta, upoređivanje tih verzija i povratak na neku od prethodnih su osnova kolaborativnih sistema za upravljanje sadržajem. U Wiki aplikacijama je zahvaljujući moćnom podsistemu za kontrolu verzija dozvoljena liberalna promena sadržaja, što je uticalo na veliku popularnost ovih Web CM sistema.
No comments:
Post a Comment